Danas, kada Le Corbusier, “koji je zgrabio Europu iza leđa”, pripada stoljeću iz kojega izlazimo, a pluralizam našega doba nudi slobodu izbora “vlastitih utopija”, postavlja se niz novih pitanja.
Što znači interpolirati novo u staru, zaštićenu jezgru? Koji nas parametri obvezuju i da li nas uopće obvezuju? Da li u vremenu informatike, koje je promijenilo kriterije vrednovanja i uvelo novu percepciju, kompetentnost odluke još uvijek pripada povjesničarima umjetnosti, koji arhitekturu ipak primarno promatraju kroz njenu kožu?
Suvremeni način poimanja kontekstualnosti može se analizirati na zgradi studentskog doma u Salzburgu arhitekata Ebnera i Eckerstorfera.
Delikatni položaj parcele između prepoznatljivog znaka Salzburga – masiva Kapuzinerberga, i povijesne gradske strukture, kojom dominira duh baroka, tražio je prijelazni element u novoj arhitekturi.